Povijest prostora Općine Gornji Bogićevci možemo podijeliti na dva najznačajnija razdoblja – razdoblje prije Domovinskog rata i razdoblje nakon Domovinskog rata.
Mjesto Gornji Bogićevci, kao i ostala okolna mjesta, su bili potpuno uništeni, opljačkani i razrušeni na samom početku Domovinskog rata, te su pretrpljene velike materijalne štete, ali nažalost i gubitci ljudskih života. Velika većina stanovništva zbog okupacije ovog područja nalazila se izvan svojih domova sve do vojno-redarstvene akcije „Bljesak“ (1995.), kojom je područje oslobođeno od okupacije i ponovo integrirano u prostor Republike Hrvatske. Po povratku stanovnika, uz pomoć države i stranih donacija, prostor Općine se obnavlja i ponovo postaje mjesto života i rada svojih stanovnika. U sjećanje na događaje koji su obilježili Domovinski rat na ovom prostoru na Trgu hrvatskih branitelja u centru Općine podignut je spomenik s križem kao simbolom muke hrvatskih branitelja koji su umrli za domovinu. Postament spomenika u prvom planu pokazuje imena poginulih bogićevljanskih branitelja u domovinskom ratu, ali i imena svih hrvatskih domoljuba poginulih u Drugom svjetskom ratu, neovisno na kojoj su strani poginuli, kao doprinos ideji prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana o svehrvatskoj pomirbi. Također, u centralnom dijelu mjesnog groblja podignut je veliki metalni križ kao znak sjećanja na stradanja Gornjih Bogićevaca. U Bogićevcima je podignuta i bista prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, na mjesnom Trgu hrvatskih branitelja, kao znak zahvalnosti za njegov doprinos stvaranju moderne hrvatske države.
Drevna povijest općine je vrlo malo poznata. Ime Bogićevci povezuje se s crkveno-viteškim redom Ivanovaca, koji su imali svoje utvrde i kaštele u blizini današnjih Bogićevaca. Castrum St. Iohannis ili tzv. Bedem na poljima danas zvanim Varošine i danas privlači arheologe svojim dvostrukim obrambenim opkopima i bedemima, na kojima su provođena stručna arheološka istraživanja. Castrum je srednjevjekovna utvrda malih dimenzija i jednostavnih oblika. Prema usmenim predajama, arheološkim ostacima, povijesnoj logici i određenim indicijama, najvjerojatnije je u njegovoj blizini izgrađeno selo Bogićevci. Postojao je i drugi kastrum Lijesnica na psunjskim padinama.
Prvu utvrdu, Sveti Ivan Trnava (Castrum sancti Iohannis Tornow) spominje jedna isprava datirana 15. veljače 1328. godine, kada Ugarsko-Hrvatski kralj Karl I Robert mijenja ovu utvrdu, zajedno s okolnim posjedima Starčom i Trnavom s viteškim redom Ivanovaca za njihove posjede u Turopolju. Prvi pouzdani zapisi o selu Bogićevci datiraju iz 17. stoljeća u izvješćima crkvenih vizitatora Zagrebačke biskupije. Temelji župne Crkve započeti su 1828. godine. Barun Philip Lewin Beck, nadglednik gradnje Nove Gradiške, koja se gradila 1750. godine, stanovao je u Gornjim Bogićevcima. Nekada je i ulica u kojoj je barun stanovao nosila njegovo ime. Dekretima Marije Terezije nakon gradnje cestovnog pravca Zagreb-Vinkovci-Zemun 1769. godine naloženo je da se zbog sigurnosti stanovništvo naseljava uz cestu. Tada nastaju prve ulice u Bogićevcima, Novi kraj i Filipovac. Stariji Stari Kraj je izbijao na cestu. Ulice Podgaj i Karlovac nastaju kasnije nakon opunjavanja ulica uz cestu. Orašje je najvjerojatnije nazvano po aleji oraha zasađenih uz cestu, kao i Dudnjak, jer je bogićevački dudnjak bio na području sadašnje gospodarske zone «Brezine», a njegovi ostaci su postojali do polovine 20.stoljeća, do kada se taj prostor i zvao Dudnjak.
1789. godine Bogićevci su postali župom s Crkvom Svetog Duha. Velika župna crkva izgrađena je 1830. godine. Crkva je bila zaštićeni spomenik sakralne, kulturne i graditeljske baštine s vrijednim freskama i oltarima. 1991. godine ta je župna crkva srušena do temelja od strane neprijateljskih snaga. Izgrađena je nova crkva, točno na mjestu stare crkve nakon oslobođenja Općine Gornji Bogićevci u vojno-redarstvenoj akciji Bljesak.