Autor M.Višić – sva prava pridržana
Kosovac 15.veljače 2017.
Danas se obilježava 106. rođendan Grigora Viteza – hrvatskog pjesnika, dječjeg pisca i prevoditelja. Viteza se smatra začetnikom moderne hrvatske književnosti za djecu. Autor je brojnih pjesama i priča namijenjenima djeci, te je autor i mnogobrojnih članaka u časopisima.Po njemu je u Gornjim Bogićevcima nazvana Narodna knjižnica i čitaonica , pa su voditeljica knjižnice Jasminka Klarić i učiteljice područne škole Gornji Bogićevci Iva Franić i Spomenka Bošnjaković te učiteljica iz područne škole Smrtić-Ratkovac Ana Rosić- Kovačević s učenicima spomenutih škola posjetili pjesnikov grob u Kosovcu. Položili su vijenac i zapalili svijeće te se recitacijama i zagonetkama prisjetili književnika .
Spomenik Grigoru Vitezu je zaštitilo Ministarstvo kulture RH. Riječ je o skulpturi „Tri tulipana” koje je godinu dana nakon njegove smrti izradio akademski kipar Lujo Lozica prema Vitezovoj pjesmi Tulipani. Pjesma govori o tri tulipana, dva crvena i jednom žutom, koji su sišli s gredice i krenuli najživljom ulicom grada. Vitez je pjesmu završio stihovima: “I čudno da nitko od onoliko svijeta ne upita kuda to idu sama ta tri cvijeta”. Ovim stihovima ,Vitez je kao vizionar predvidio što će se dogoditi sa skulpturom. Kipar Lozica je spomenik stvarao ispred zagrebačke katedrale i kako je rekla njegova kćer Olga Babić Vitez , kada su Tri tulipana napokon bila gotova, radnici su kameni spomenik natovarili na prikolicu. Trebalo ga je prebaciti u Slavoniju, u Kosovac. Prolazili su današnjim Jelačićevim trgom, koji su šezdesetih godina još uvijek vozili automobili. “Monumentalan spomenik prolazio je kroz gradsku gužvu. Na trgu je bilo mnoštvo ljudi, ali nitko se nije osvrnuo na tri kamena tulipana. Tata je bio u pravu. Nikoga od onoliko svijeta nije zanimalo kuda idu ta tri cvijeta”, rekla je kći Grigora Viteza.
Nadgrobni spomenik kako je slikovito opisala učiteljica Bošnjaković nalazi se u mirnom gajiću sjeverno od ceste kroz Kosovac koja vodi od Gornjih Bogićevaca prema Okučanima gdje je Vitez dječačke dane provodio u prirodi, osluškujući je , uživajući u njenim mirisima, zvukovima i ljepoti koje je kasnije pretakao u poeziju i prozu.
Vitez se rodio kao Grigorije u obitelji srpskoga podrijetla, kao dijete Ane i Teodora Viteza. O svojem je obiteljskom podrijetlu pisao u knjizi “Dječji pisci o sebi”. Majka Grigora Viteza prezivala se Milosavljević, a njezini su preci došli u Slavoniju iz Bosne krajem 17. stoljeća. S očeve strane preci su došli iz sjeverne Dalmacije, iz Ravnih kotara ili Bukovice, a nosili su prezime Alavanja. Jedan od Alavanja koji je došao u okučanski kraj od Marije Terezije dobio je počasni naslov viteza, i to je kasnije uzeto kao prezime. Bez oca je ostao kao predškolarac, pred početak Prvog svjetskog rata. Osnovnu školu završio je u Okučanima, a gimnaziju u Novoj Gradišci. Prve dvije pjesme napisao je kao maturant. Krajem 20-ih godina 20. stoljeća, upisao je učiteljsku školu u Pakracu, nakon koje je stekao zvanje učitelja. U Voćinu gdje je premješten upoznaje svoju suprugu Elizabetu Perlik. Početkom Drugog svjetskog rata, dobiva premještaj u Gornji Vakuf, a nakon toga u Golince pokraj Donjeg Miholjca. Nedugo zatim, pridružuje se partizanima, kojima je vodio učiteljske tečajeve, kako bi bili educirani nakon rata predavati u školama. Poslije rata radio je u Ministarstvu prosvjete u Zagrebu, te kao urednik u izdavačkoj kući Mladost. 1957. pokreće knjižnicu “Vjeverica”, u okviru koje je objavljeno oko 500 naslova za djecu. Tijekom 50-ih godina bio je tajnik Društva književnika Hrvatske. 60-ih godina 20. stoljeća zdravstveno stanje mu se naglo pogoršalo. Umro je 23. studenoga 1966. godine, a sahranjen je u rodnom Kosovcu.
Njegovom poezijom dominiraju jednostavne i neposredne lirske slike u tradiciji poetskog izraza Dobriše Cesarića. Stihovi skladni i muzikalni, a svojim je pjesmama zbog aktualnosti i duhovitih poanti osvojio široki krug čitatelja. Najpoznatija djela Grigora Viteza su : “Kad bi drveće hodalo”, “Jednog jutra u gaju”, “Sto vukova” i “Vesele zamke”. Savez društava Naša djeca Hrvatske osnovao je godišnju nagradu “Grigor Vitez”, nagradu za dječju književnost i ilustraciju, Nagrada se dodjeljuje za najbolji književni tekst i ilustracije odabrane iz jednogodišnje produkcije dječje knjige i slikovnice. Sastoji se od novčanog iznosa, diplome i statue “Ptica” – rad akademske slikarice Ksenije Kantoci.Prvi put je dodijeljena 1967. godine i ovo je jubilarna 50-ta godina dodjele nagrade. Natječaj za nagradu se objavljuje obično od 14. studenog do 30.prosinca tekuće godine a dodjeljuje se u ožujku sljedeće godine.
Voditeljica knjižnice i čitaonice Grigor Vitez Gornji Bogićevci Jasminka Klarić , najavila je i skori dolazak kćerke pokojnog pjesnika Olge Babić Vitez u Gornje Bogićevce i druženje s učenicima škole.
